Svi koji žele osnovati kompaniju u Crnoj Gori primijetili su značajnu promjenu u okruženju od 2025. godine. Iako je sam proces osnivanja i dalje moguć i, u principu, nije komplikovan, okvir je stroži, digitalniji i znatno strože regulisan nego što je bio prije samo kratkog vremena. Ovo je posebno važno za strance, jer osnivanje kompanije u Crnoj Gori često nije samo poslovna odluka, već uključuje i boravak, radne dozvole, bankovni račun, poreske obaveze i tekuće poslovne operacije.

Posljednjih godina, Crna Gora je bila privlačna mnogim stranim poduzetnicima jer je osnivanje DOO (društva s ograničenom odgovornošću) bilo relativno jednostavno. Ovaj pravni oblik ostaje standard za mala i srednja preduzeća. Zakon eksplicitno dozvoljava i stranim fizičkim i stranim pravnim licima da budu osnivači. Istovremeno, minimalni osnovni kapital potreban za DOO ostaje vrlo nizak, samo 1 euro. Iako ovo na prvi pogled zvuči vrlo povoljno za investitore, u praksi to ne znači da će kompanija s kapitalom od 1 eura biti lako prihvaćena svugdje. Banke, poslovni partneri, pa čak i vladine agencije, sve više provjeravaju da li kompanija ima ozbiljan i održiv poslovni model.

Prava promjena započela je manje samim procesom pokretanja biznisa, a više pitanjem kako se Crna Gora nosi sa stranim vlasnicima i menadžerima preduzeća. Do nedavno je bila uobičajena praksa da stranci osnuju kompaniju, imenuju se za generalnog direktora i time dobiju dozvolu boravka, iako je kompanija jedva ili uopće nije bila ekonomski aktivna. Upravo ovaj model sada je pod znatnim pritiskom. Već u novembru 2025. godine, vlada je otvoreno saopštila svoju namjeru da suzbije zloupotrebe i bliže poveže prava boravka sa stvarnom poslovnom aktivnošću. U to vrijeme, čak se razmatrao model po kojem bi generalni direktori ili većinski dioničari sa više od 51 posto vlasništva morali zaposliti najmanje tri osobe, od kojih bi dvije bile crnogorski državljani koji rade puno radno vrijeme. Istovremeno, vlada je najavila povećanu razmjenu podataka između Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva finansija, Poreske uprave i policije, posebno u vezi sa neaktivnim i insolventnim kompanijama.

Međutim, za trenutnu praksu ključno je ono što otkrivaju naknadne pravne analize u vezi sa stvarno primjenjivom pravnom situacijom. Ove analize se sada prvenstveno fokusiraju na drugačiji prag: Svako ko radi kao registrovani preduzetnik ili kao zaposleni generalni direktor u kompaniji u kojoj lično posjeduje više od 51 posto dionica može produžiti svoju kombinovanu dozvolu boravka i rada samo ako je u prethodnoj godini plaćeno najmanje 5.000 eura poreza i doprinosa za socijalno osiguranje. Prema trenutnim stručnim analizama, ovaj uslov se ne odnosi na građane EU i članove njihovih porodica, niti na građane Islanda, Lihtenštajna, Norveške i Švicarske. Također je važno da se zahtjevi za produženje podnesu blagovremeno, uglavnom najmanje 30 dana prije isteka važeće dozvole.

Ovo je značajno promijenilo logiku osnivanja preduzeća za strance. Ranije je često bilo dovoljno samo imati preduzeće. Danas postoji mnogo veća kontrola nad tim da li preduzeće zaista funkcioniše. U praksi to znači da računovodstvo, obračun plata, plaćanje poreza, registracija osiguranja i poslovne aktivnosti više nisu puke formalnosti, već ključni elementi pravne sigurnosti. Svako ko danas osniva preduzeće u Crnoj Gori stoga više ne bi trebao to posmatrati samo kao rješenje za prebivalište, već kao pravi posao koji mora biti pravilno uspostavljen od samog početka.

Značajne promjene dogodile su se i na nivou korporativnog prava u 2026. godini. Novi zakon o privrednim društvima stupio je na snagu 1. januara 2026. godine, a cilj mu je uvođenje modernih pravila korporativnog upravljanja, veća transparentnost i bliže usklađivanje s evropskim standardima u Crnoj Gori. Reforma ne utiče samo na velike kompanije, već i fundamentalno mijenja strukturu registra, obavezne informacije u osnivačkim aktima, elektronsku komunikaciju i način registracije promjena. Posebno je važno da su postojeće kompanije morale, ili još uvijek moraju, prilagoditi svoje osnivačke dokumente i internu organizaciju novom pravnom okviru. Trenutni pravni sažeci su prvobitno identifikovali 31. mart 2026. godine kao ključni rok za to. Nadalje, ističu proširene obaveze objavljivanja i izvještavanja registru, neke s vrlo kratkim rokovima.

Šta ovo konkretno znači za nekoga ko želi danas pokrenuti kompaniju? Prije svega, digitalizacija više nije sporedna stvar, već novi standard. Od 2025/2026. godine, crnogorski sistem se udaljava od procedura zasnovanih na papiru i prelazi na elektronsku registraciju putem CRPS-a (Registar i poreski sistem) i IRMS-a (Nezavisni registar preduzeća i poreza). Čak i kontakt osoba vladine službe ističe da eFirma (e-kompanija) omogućava elektronsku registraciju i da se putem nje mogu podnijeti zahtjevi za osnivanje, izmjene i izvodi. Dokumenti se moraju podnijeti u originalnom obliku ili kao ovjerene kopije, ali sam proces prijave je sve više digitalan. Specijalizovani portali koji prate tranziciju iz 2026. godine čak opisuju proces kao potpuno online, sa kvalifikovanim elektronskim potpisima, elektronskim podnošenjem i zakonskim rokom za odlučivanje od tri radna dana. Paralelno s tim, poreske vlasti su uvele novi integrisani IRMS kompleks kao centralni sistem i eksplicitno navele da je nova informaciona mreža namijenjena zamjeni prethodnih zastarjelih sistema i olakšavanju ispunjavanja poreskih i obaveza vezanih za registraciju.

Ova digitalizacija ima dvije strane. S jedne strane, može značajno ubrzati proces. Ako su dokumenti kompletni, registar bi trebao brzo donijeti odluku. S druge strane, tranzicija početkom 2026. godine pokazala je da novi sistemi također generiraju trenje. Praktično iskustvo bilježi kašnjenja i neizvjesnosti između januara i marta 2026. godine jer su tehnička i pravna pitanja morala biti riješena istovremeno. Za osnivače to znači da teoretski vrlo brzo i efikasno digitalno osnivanje kompanije trenutno zahtijeva više pripreme i koordinacije u praksi. Svako ko danas osniva kompaniju mora osigurati da su svi dokumenti ne samo kompletni, već i digitalno ispravno pripremljeni. Greške ili nejasnoće brže dovode do kašnjenja u novom sistemu jer su procesi standardizovaniji i ima manje prostora za ručne ispravke nego prije.

Još jedna ključna tačka, često potcijenjena, jeste obavezna upotreba samog digitalnog sistema. Svi procesi – od osnivanja i izmjena do poreskih prijava i kontinuirane komunikacije s vlastima – sada se centralno odvijaju putem IRMS sistema. Bez pristupa ovom sistemu, praktično je nemoguće pravilno upravljati kompanijom. Ovo se odnosi ne samo na veće korporacije, već i na mala preduzeća i samostalne preduzetnike.

Ovo podrazumijeva novi zahtjev koji je sada obavezan za svakog vlasnika preduzeća: takozvani token, kvalifikovani digitalni certifikat. On služi kao elektronski potpis i istovremeno omogućava sigurnu identifikaciju unutar sistema. Bez ovog tokena nemoguće je prijaviti se u sistem, potpisati dokumente ili obaviti bilo kakve službene transakcije. Token stoga nije opcionalan, već obavezni preduslov za sve poslovne aktivnosti unutar novog sistema.

Uz ove tehničke zahtjeve, pojavile su se i praktične posljedice koje mnogi osnivači trenutno direktno osjećaju. Zbog prelaska na novi sistem i novih zakonskih zahtjeva, brojne postojeće kompanije morale su prilagoditi svoje dokumente, u nekim slučajevima ih restrukturirati i ponovo ih digitalno podnijeti. Obim posla se također povećao za nova preduzeća, jer dokumenti moraju biti ne samo kreirani, već i obrađeni i digitalno potpisani na način koji je kompatibilan sa sistemom.

To znači da gotovo svako osnivanje kompanije – pa čak i postojeći biznisi – trenutno snosi dodatne troškove. To uključuje podnošenje zahtjeva za token, uspostavljanje tehničkog pristupa, ažuriranje osnivačkog akta i podataka o kompaniji, te traženje podrške od računovođa, poreskih savjetnika ili advokata. I ovo je ključna tačka koju treba jasno riješiti: ovi troškovi su često značajni. Svako ko danas osniva kompaniju ili prilagođava postojeću svakako bi trebao uzeti u obzir ove dodatne troškove u svojim proračunima i ne pretpostavljati da će sve teći tako jeftino i lako kao prije samo nekoliko godina.

Istovremeno, ovaj razvoj sa sobom donosi i jasan smjer. Sistem postaje transparentniji, strukturiraniji i dugoročno stabilniji. Procesi su sljedivi, digitalno dokumentirani i znatno manje ovisni o individualnim tumačenjima. Ovo je jasna prednost za ugledna preduzeća. Oni koji marljivo rade i odgovorno posluju pronaći će znatno bolje i sigurnije uslove u ovom novom okruženju nego prije.